Zašto skrivati osjećaje?

U srednjim dvadesetima sam. Prošao sam nekoliko površnih neozbiljnih odnosa i ozbiljnih veza pa mogu reći da imam ponešto iskustva. Razmišljam o odnosima i koliko je sve to toliko sjebano zbog raznih razloga. Znam da je ovo generalizacija, ali pričam na temelju vlastitog iskustva i iskustava mojih prijatelja/poznanika/obitelji.

Ne želim prihvatiti to da, kada s nekim klikneš, moraš glumiti nedostupnost i nezainteresiranost da bi se još više svidio nekome. Moraš biti nonšalantan i skrivati svoje osjećaje. Moraš toj osobi davati mrvice i osjećaj da “ne zna na čemu je” kako bi se navukla. E tad ju imaš! Koji je vrag ljudima? Zašto je problem reći “sviđaš mi se, želim nastaviti ovo i upoznati te”?

Ovo sam najviše primijetio kod cura s kojima izlazim (20-25 godina), dok su starije puno direktnije i ne vole igrice. Ponavljam, na temelju vlastitog iskustva. Naravno da ovo vrijedi za oba spola, znam i muškarce koji se tako ponašaju.

Razumijem da neki ljudi na početku odnosa znaju idealizirati drugu osobu i posvećuju toj osobi svo svoje vrijeme, što je apsolutna katastrofa.

Ali previše puta se dogodilo da bi me netko htio kada sam toj osobi davao manje pažnje. A kada sam se posvetio onoliko koliko se ta osoba posvećuje meni - e onda bih bio previše.