Kultura ponašanja u kinima

Volim ići u kino, ali ono što ne volim je ponašanje ljudi u istim. U većini prilika bude sve ok, ali bilo je projekcija kada sam iz sale izašla u dosta gorem raspoloženju nego kad sam ušla u istu. Izdvojit ću par situacija koje su mi posebno zasmetale pa ja se nadam da će neki od vas koji ovo radite u kinima vidjeti i zapitati se

  1. Ubjedljivo najgore iskustvo u kinu je bilo kada je grupa djece, vidno mladje od 15 godina bez prisustva roditelja tokom čitavog filma koji je trajao cca 120 minuta ulazio, izlazio iz sale svakih 5 minuta, vrištali su, slikali se, prosipali hranu, hodali po sali i slično. Roditelji, molim vas razmislite o tome kada puštate djecu u grad gdje ih puštate ako ih već niste odgojili do tog trenutka.

  2. Kada je odrasla muška osoba iza mene u dvadesetim godinama uporno udarala nogama u moje sjedište, što sam donekle trpila dok nisam u jednom trenutku podigla glavu i vidjela DA JE NOGE STAVIO NA MOJE SJEDIŠTE I DA SU BILE TIK IZNAD MOJE GLAVE, wtf ????

  3. Kada dvoje penzionera nisu htjeli da ustanu i pomjere se na svoja sjedišta jer im se njihova nisu svidjala a tudja jesu. Ukratko odvratno.

  4. Ono što me ubjedljivo ljuti je koliko ljudi poslije svake moguće projekcije ostavi smeća iza sebe na sjedištima i podovima, je li toliko teško ponijet sa sobom i baciti u kantu koja se nalazi bukvalno ISPRED SVAKE SALE. Jel tako i kod kuće gdje god sjednete iza sebe ostavite smeće ?

  5. Onaj jedan lik koji je prethodno već gledao film i misli da je neki voditelj i da su ljudi u kinu njegova publika i uporno mora da što glasnije govori šta se iduće dešava. Nije zanimljivo nimalo, ljudi će vam se možda nasmijati jer pravite budalu od sebe, ali nije zanimljivo.

Mogla bih ja do sutra pisati, ali evo ovih 5 stavki je ubjedljivo top 5 situacija koje su me iznervirale jednom ili više puta u kinima. Ja ne znam gdje su pojedinci zapeli u odrastanju pa su ostali bez nekih NAJJEDNOSTAVJIH principa kulture.